Dnevnik po stripu – Kako proživljavam Alana Forda (Peti deo)
Poslednji nastavak eseja prenosimo sa integralnim intervjuom Davora Brixya koji je objavljen na Strip Blog.
![peti stripblog](https://i0.wp.com/stripblog.in.rs/wp-content/uploads/2022/02/71zidqpqrL.jpg?fit=640%2C360&ssl=1)
Kako je došlo do toga da Alan Ford dođe na prostor bivše Jugoslavije?
Nenad Brixy je uvijek pratio što se događa na tržištu Italije, pa je tako vidio i Alan Forda. Njega je izdavao Pietro Dami sa kojim je Vjesnik surađivao tako da nije bilo problema oko ugovora i autorskih prava. Ujedno je crtač radio i neke erotske stripove koje su Vjesnikovci kupovali u Trstu te im je i tako bio poznat.
Jednom prilikom ste rekli da je bilo “borbe dok su ostali pristali da Vjesnik štampa Alan Forda”, ali da su ideje Nenada Brixy-ja uvek prolazile. Zbog čega je to tako?
Pa, bio je nešto novo. Poprilično realistična parodija koja se događa danas u Njujorku, niti vestern, niti ratni, niti Diznijevski. Tata je tada bio i urednik Edicije Romana i Stripova te je kao takav ipak imao zadnju riječ.
Pročitajte: Dnevnik po stripu – Kako proživljavam Alana Forda (Četvrti deo)
Kako je stvorena legenda od Alan Foda, koji nije toliko popularan u rodnoj Italiji, koliko u zemljama bivše Jugoslavije?
Stanovnici bivše Jugoslavije odjenom su se suočili sa svojom stvarnošću u kojoj se ismijavaju likovi u Njujorku. Sve im je to poznato, imaju toga oko sebe i jasno je da su se prihvatile pojedine fraze, jer su zaista imale podlogu u njihovim susjedima, prijateljima, kolegama na poslu ili školi, a o vojsci, policiji i političarima da ne govorimo.
Kako je izgledao rad na Alan Fordu?
To je zaista ovisilo o epizodi. Prve epizode su Nenadu bile problematične zbog nekih fraza i izraza koji su zaista bili vezani za Milano, ali je sama radnja, crtež i tekst bio toliko dobar da se lako preko toga prelazilo. Naravno, najveća je borba bila oko autocenzure, jer se nikada nije znalo što će nekome pasti u oko te će napraviti viku i paniku.
Kada ste se vi prihvatili posla rada na Alan Fordu?
Godinu dana prije smrti, tata je sve teže i teže pisao tako da je najčešće diktirao, a ja sam tipkao. Pa sam počeo i prevađati, a on je kontrolirao i komentirao. Da bi par mjeseci prije njegove smri totalno preuzeo prevođenje, znači na prolječe 1984.
Kako ste se nosili sa padom Bunkerove inspiracije u radu na Alan Fordu?
Strava. I tata se mučio, a ja još i više. Ispadalo je da je to sve više i više obrada, a manje prijevod.
Da li je postojala cenzura na Alan Fordu i kako je to izgledalo, šta je cenzurisano i kako ste vi to podnosili i kako ste se borili sa tim?
Početak sedamdesetih. Velika politička komešanja u cijeloj Jugoslaviji. Hrvatska pod posebnim povećalom. A Magnus se sprda na crtežima sa kukastim križem, srpom i čekićem, zvjezdama petokrakama, likovi u nacističkim uniformama, ruski političari u bundama izleda poput medvjeda, Grunf barem tri puta po epizodi pokazuje visinu pločica u kupaoni… Znači pod obavezno: retuširati svaku sliku Adolfa Hitlera u pruskog cara, Lenjina u nešto najsličnije, a da se ne prepozna. Prekriti kukaste križeve, srpove i čekiće, zvjezde, “US” oznake na vojsci. Paziti na Grunfa. Paziti na reklame u pozadini, jer je i tamo znao svašta napisati… Ukratko, dobiješ “oko” za takve stvari i onda “popušiš” glupu foru, na zidu imaš reklamu “kupujte u smrdljivom diskontu”, pa slijedća slika “kupujte u smr ontu”, i tako još par slika dok na jednoj nije ostao samo “u”, niti pet dana nakon objave bio sam na pranju i poliranju zbog propagiranja ustaštva…
Kako gledate na nova izdanja i epizode Alan Forda?
Ne gledam…. nakon što sam 1994. prestao prevoditi, par puta sam vidio kasnija izdanja i nisam baš bio oduševljen. Mislim, jadni prevodioci…
Kako gledate danas na Alan Foda?
Kao što rekoh, ne gledam uopće.
Šta je to što Alan Forda i danas ostavlja u životu i zašto je to priča koja je uvek aktuelan?
Pogledajte oko sebe, zar to nije Fordovsko okruženje? Sve to imamo i dalje oko nas.
Autor: Miloš Simić
POGLEDAJTE I OVO: