“Šavovi”: Rezovi hirurškog noža su blaži od ožiljka roditeljske mržnje!

Šav na vratu možda izgleda ružno, naročito ako ste operisani sredinom dvadesetog veka, ali ožiljci odrastanja u porodici bez ljubavi, sa ocem i majkom koji često razgovaraju o razvodu, a to nikada ne urade, ne mogu da zarastu i vide se i ispod najtamnije marame.

"Šavovi": Rezovi hirurškog noža su blaži od ožiljka roditeljske mržnje!

Prikaz stripa “Šavovi” Dejvida Smola

Kada smo klinci, svet posmatramo radoznalim očima nevinog deteta, a one ne razumeju najbolje okolnosti u kojima odrastamo. Mnogo godina, različitih osećanja, strahova, percepiranja nepravde, je potrebno da bismo razumeli neke postupke svojih roditelja. Mada, kako bismo bili potpuno pošteni, dužni smo sagledati stvari i iz te perspektive, da koliki god bili problemi, decu ne smemo zaboraviti i ne smemo se iživljavati na slabijima od sebe, naročito nad onima koje smo mi stvorili, koji zavise od nas i koji nam nisu tražili da budu na ovom svetu. Deca su važne ličnosti, a mi smo ti koji moramo da ih pustimo, kako bi sami sebi gradili put u životu uz našu podršku i stalnu pažnju i brigu za njih. 

Pročitajte: “Kući po mraku” – Odrastanje u kolotečini palanačke sredine

Dejvid Smol, američki ilustrator knjiga za decu rođen je 1945. godine u porodici sa ne tako veselim odnosima. Imao je majku koja nije bila zainteresovana za njega, koja je svako veče uterivala strah ostalim članovima porodice svojim sablasnim pokretima noža tokom večere i nervoznim lupanjem posuđa dok ga pere. Otac mu je bio lekar, često odsutan, što zbog posla, što zbog bega od žene koja ga ne voli, što zbog svoje nesigurnosti u ispravnost donesenih odluka tokom života. Brat je bio zaluđen bubnjevima koje je vežbao kad god je imao priliku. Dejvid je bio sve samo ne razmaženo derište, bio je izgubljen, uplašen i nesiguran, kakva su obično deca koja rastu bez podrške. 

savovi stripblog

Koliko god život bio neizvestan u porodici sa lošom komunikacijom, ipak postoje neki limovi i slomovi u životu koji se teško prevazilaze. Prvi slom se dogodio nakon dijagnostifikovanja kvrge na Dejvidovom vratu i intervencije tek nakon tri i po godine, jer za njega i njegovo zdravlje pored sebične majke sa potrošačkim navikama, nije bilo para. Drugi veliki krah se dogodio kada je saznao da je imao rak, a i njemu je bilo čudno to što je zbog “lojne ciste” imao dve operacije i što je izgubio moć govora nakon toga. Treći krah je bio taj, kada je shvatio, da je njegova majka, koja je prema njemu bila ljubazna jedino dok je mislila da će umreti, bila lezbejka. 

Ovo su neke od stvari koje su teške za shvatiti mladiću, detetu, koji treba kroz igru da pronađe svoj put u spoznaji sveta, njegovih dobrih i loših stvari.

savovi stripblog

Smol svoju tragičnu priču pripoveda smirenim tonom, slobodnim i jednostavnim jezikom, koji svi razumemo. Njegovi pokreti laviranim tušem (tehnika u kojoj se pored linija tuša koriste različiti tonovi i teksture), gvaš tehnikom (tehnika crtanja vodenim bojama) daju mračan ton priči u celosti, tamu koja ga prati, zlo koje se nadvija nad njim, nemoć koju iskazuje svojim buntovništvom, begom i odvažnošću da postane neko i nešto, iako je po rođenju, za svoje najmilije bio niko i ništa.

-Grafički roman “Šavovi” doživljavam kao nikad snimljene fotografije iz vlastitog djetinjstva (naročito na šestu godinu života), zakašnjeli podsjetnik na dane djetinjstva i mladosti; dok Small opisuje emocionalnu zatvorenost svojih ukućana i očev posao liječnika prisjećam se vlastitog oca, majke i brata, Smallova sjećanja potiču me na obnavljanje slika iz vlastitog djetinjstva, ali ne pronalazim bitne sličnosti između tih obitelji, napisao je strip kritičar Miroslav Cmuk u svom nadahnutom prikazu stripa “Šavovi” iz 2012. godine.

Za strip kritičara Vladimira Šagadina, koji je takođe pisao prikaz stripa za spomenuto izdanje strip “Šavovi” Davida Smalla je “bolna knjiga”.

savovi stripblog

-Ne sjećam se kad sam zadnji put vidio toliko nijansi sive boje, a koje su toliko savršeno dozirane u kadrovima gdje teatarski postavljaju scenografiju nikad ne statirajući. Onaj bljesak rendgenskog aparata doista osjetite, gotovo da čujete širenje radijacijskih zraka, zapisao je Šagadin.

Strip autor i ilustrator dečjih knjiga Dejvid Smol rođen je 1945. godine i višestruko je nagrađivan za svoj umetnički rad. Ilustracije objavljuje u magazinima i novinama poput Njujorkera i Njujork Tajmsa. Dejvid sa suprugom Sarom Stjuart, spisateljicom, živi i radi u Mičigenu.

Strip “Šavovi”, kod nas je objavljen 2012. godine, a urednik izdanja je bio Živojin Tamburić. Prevod stripa je uradila Vesna Jokanović prenoseći, na autentičan način za srpski jezik Dejvidova osećanja i unutrašnja lutanja, kako bi se što jasnije, nedvosmisleno, čitaocu prikazalo u kakvom je stanju bila dečakova duša.

Robert Kramb, strip umetnik, je dao svoj zaključak i mišljenje o ovom stripu, koje na najbolji način oslikava celokupnu priču o ostvarenju: “Dejvid Smol nas divno podseća na ludo naučno doba 50-ih godina. Smol je nevino jagnje, osetljivi dečak, uhvaćen u situaciju noćne more. Delikatno prikazujući govor tela i izraze lica, Šavovi postaju, u Smolovim sposobnim rukama, snažna priča, emocinalno ispunjena autobiografija.”

Šavovi teško zarastaju kada se nanovo kidaju.

POGLEDAJTE I OVO: 

Ostavite strip komentar

avatar
  Subscribe  
Notify of