Kako je Nil Adams spasao Supermenove kreatore od siromaštva

0

Mogli bi potrošiti hiljadu reči nabrajajući sve sjajne stripove koje je Nil Adams stvorio tokom godina, a ne bi ni zagolicali površinu doprinosa ovog strip autora devetoj umetnosti.

Kako je Nil Adams spasao Supermenove kreatore od siromaštva

Pokojni Nil Adams je svojim realističnim, dinamičnmi stilom promenio tok mnogih strip junaka kada se pojavio na sceni, ali je postigao mnogo više kada je ustajao protiv izdavačkih giganata, boreći se za prava strip autora.

Ništa od stripova na kojima je uspešno radio nije ni blizu njegovom uticaju iza kulisa. Adams, koji je umro preminuo pre nešto više od dva meseva u 80. godini je bio i jedan od prvih autora velikih imena koji je izabrao borbu sa Marvelom i Warner Brothers i pobedio. 

Džeri Sigel i Džo Šuster bili su dva obična momka skromnog klivlendskog porekla koji su se upoznali u srednjoj školi i stvorili najvažnijeg superheroja u istoriji stripa: Supermena. A kada su to uradili 1930-ih, čak i kada su radio emisije i filmske serije postojale, niko nije ni najmanje slutio šta će Supermen ili superheroji postati. Dakle, kada su prodali prava DC Comics-u, kompaniji koja je u to vreme objavljivala priče o Supermenu, za prava na lika su dobili 130 dolara (oko 2500 dolara u današnjim dolarima), to je bio razuman poslovni dogovor.

Sigel i Šuster su nastavili da zarađuju od pisanja stripova o Supermenu, ali problem je nastao kod Superboy-a i autorskih honorara od radio emisije. Tada je par tužio DC zbog povratka autorskih prava i izgubio. Duo više nikada nije ostvario uspeh kakav su ostvarili sa Supermenom. Ponovo su tužili DC tokom kasnih 60-ih i zbog toga je stavljen na crnu listu, izgubivši sav posao u DC-u, dok je Šuster manje-više već bio van strip industrije. Njih dvojica su patili od finansijskih poteškoća veći deo kasnijeg perioda svog života. 

Adams je sredinom 1970-ih bio velika zvezda strip industrije, već je revolucionisao strip Green Lantern i doveo Betmena u moderno doba. Uoči produkcije prvog filma o Supermenu, Adams je dobio pismo od Sigela u kojem je opisivao njihovu nevolju i bio je besan. Zajedno sa kreatorom Džokera Džerijem Robinsonom, doveli su Sigela i Šustera u Njujork, smestili ih u hotel i doveli kreatore Supermena na malu medijsku turneju koja je osmišljena da osramoti Warner Broshters i da podršku skoro pa sasvim siromašnim kreatorima Supermena.

Uspelo je! Warner je pristao da plati Sigelu i Šusteru 20.000 dolara u vidu godišnje penzije. Adams i Robinson su uspešno osramotili Warner Brothers i naterali da bar nešto plate Supermenovim kreatorima. To nije bilo srazmerno profitu kompanije od Supermena, ali je to bila pobeda u industriji u kojoj pobede ne dolaze često za kreatore, posebno u to vreme.

Pročitajte: STRIP LIČNOST KAZUKI TAKAHAŠI: Strastveni duelista

Primer: originalna umetnička dela. Standardna praksa u industriji stripa sada je da se originalna umetnička dela vrate umetnicima, dajući tim umetnicima priliku da zarade nešto dodatnog novca na sekundarnom kolekcionarskom tržištu. Ali nije uvek bilo tako. Praksa vraćanja originalne umetnosti autorima koji su je napravili nije bila industrijski standard sve do sredine 1970-ih. To je značilo da je DECENIJA originalnih crteža deponovana u kancelarijama DC-a i Marvela (ili na stolici blizu lifta u Marvelovim kancelarijama, ili potpuno uništena u mnogim slučajevima) morala da bude vraćena kreatorima. DC je očigledno bio prilično marljiv u vezi sa tim, ali Marvelu je trebalo vremena i nakon promene zakona o autorskim pravima kasnih 70-ih, počeli su da uključuju obrazac za izdavanje koji je Marvelu dao prava na njihove kreacije.

Ali forma koju su ponudili Džeku Kirbiju bila je potpuno smešna. Kompanija mu je dodelila sva prava na sve što je Kirbi stvorio u Marvelu, ali mu je takođe zabranila da prodaje ili čak prikazuje bilo koji od svojih originalnih radova. Marvel je očigledno želeo da i dalje poseduje svoje originalne stranice, ali je bio ljubazno voljan da mu dozvoli da ih čuva u svojoj kući na Long Ajlendu dok ne požele da ih koriste za nešto drugo.

Adams, koji već nije obožavatelj ovakvih pravila, bio je ljut zbog Marvelovog tretmana Kirbija. Udružio se sa horom velikih kreatora stripova kao što su Frenk Miler i Geri Trudo da ponovo pokuša da osramoti veliku strip kompaniju i natera je da se prema umetniku odnosi sa malo dostojanstva. Nije bila tako efikasna kao što je bila kampanja za Sigela i Šustera, ali se ipak završila uspehom: posle godina poricanja i neuspešnih pokušaja spasavanja autorskih radova, Marvel je Kirbiju dao da potpiše izmenjeno izdanje ugovora koje je Džeku dalo mnogo od onoga što tražio i vratio je 1900 stranica originalne umetnosti. To je možda samo četvrtina njegovog ukupnog rada u Marvelu, ali je to još uvek bila značajna količina u to vreme.

Adams je bio izuzetno važan za mnoge od stripova koje danas čitamo. Ali on je još važniji za kreatore koji ih prave, i trebalo bi da bude zauvek zapamćen zbog svog truda da učini industriju boljom za svoje kolege.

0 0 votes
Article Rating
Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x