Prikaz stripa “Veliki Teks – Dolina terora”: Magnusov teror perfekcije
On je na velikom, luksuznom formatu doneo velikana stripske umetnosti Roberta Raviola- Magnusa.
Dok iščekujemo drugi broj edicije Veliki Teks u izdanju Veselog četvrtka nije na odmet podsetiti se prvog broja
Teško je pronaći prave naslednike da održe stvorenu slavu i kvalitet. Iako slava i kvalitet u doba brendova ne idu nužno zajedno to nije slučaj sa Teksom na kome je prestiž raditi i stvarati nove pustolovine besmrtnog rendžera. Međutim, očevi osnivači legendarnog revolveraša i jedne od najpopularnijih figura devete umetnosti Teksa Vilera, Đanluiđi Boneli i Aurelio Galepini su u Klaudiju Niciju i Magnusu dobili dostojne nastavljače tradicije. Ne može se reći da drugi Teksovi crtači nisu značajni, naprotiv, pogotovo što je Magnus nacrtao samo ovu epizodu, već se to prosto nameće iscrpnom predanošću u radu.
Poslednji Magnusov strip odveo je Roberta Raviola u legendu zajedno sa onim kojeg je nasledio na Teksovom polju. Sve nevolje sa kojima se susretao Boneli u svojoj želji da obeleži četrdesetogodišnjicu lika koji je na logu njegove izdavačke kući, slobodnom ocenom najpopularnijom industrijom pop kulturnih stripova, nalaze se u tekstovima pre same epizode. Izdanje je opremljeno velikim brojem informacija, od kojih se neke, osnovne o samom liku i nastanku Teksa mogu pronaći u knigama u izdanju Veselog četvrtka.
Dolina terora objavljena je 1996. godine kao deveta priča u ediciji i druga te godine (iako je planirano da se objavljuje po jedan album godišnje, ali to se ponovilo samo 2011.), međutim Magnus je nije dočekao. U setnom tekstu Đanluiđi Bonelija u službi predgovora za ovo izdanje, velikan se oprostio od legendarnog Magnusa. A sam Magnus je dao svoj omaž Galepu na jednoj od tabli ovog stripa na 150. strani izdanja Veselog četvrtka. Kako ga je vest o smrti vizuelnog tvorca Teksa stigla u poodmakloj bolesti Magnus se celom tablom, a naročito poslednjim crtežom na njoj u kojoj Teks kaže da je vreme da se i oni povuku (naravno sve to u kontekstu priče), oprostio od graditelja heroja kaubojskog doba.
Ove i još mnogo informacija vezanih za Teksa i stvaralaštvo njegovih umetnika možete pročitati na stranicama pre i posle epizode Dolina terora.
Sama epizoda razvija radnju neposredno nakon perioda američke istorije zvanog Zlatna groznica. Tu se kao istorijski lik oko kojeg se radnja gradi pronalazi Đon Satera. Njega su u vreme pred Zlatnu groznicu nazivali kraljem Kalifornije s obzirom da je ovaj Švajcarac nemačkog porekla bio kolonizator i osnivač prvih naselja na ovoj zemlji. Međutim, njegova tragična sudbina daje prostor za razvijanje misteriozne, dinamične i napete radnje.
Naravno među glavnim likovima nalazi se sekta sačinjena od Kineza, što je Magnusu pored zlih i opasnih žena kao jednog motiva iz njegovih mnogih dela ujedno i odlika. Dok je radio na delima Pljačkaš i Neznanac potpisivao se kineskom rečju Ji đin što u prevodu znači putnik i onaj koji otkriva i traži. Magnus je time opisao svoj rad bolje nego da je o tome pisao i govorio danima. Nikada nije prestao da traži i to je dalo ovoj epizodi, prvoj Magnusovoj objavljenoj na srpskom jeziku (navodi se u izdanju) neprevaziđeni kvalitet.
Table su rađene do detalja, kapi kiše, blato, oružje i izraz lica, pokreti i govor tela toliko je realan da se naziru osećanja likova kroz nepomične crteže. Prava najava Magnusovog ostvarenja bila je 1990. godine, zatim 1991., 1992. i činilo se da epizoda nikada neće izaći na videlo. U tom periodu Roberto Ravioli je proučavao fiziku pokreta drveća, anatomiju ljudskog tela i izgleda likova. Najsitnije detalje na oružju i okolinu.
Ime Magnusa je domaćoj publici poznato uz ime Maks Bunker i Alan Ford, što je pravilno ocenjeno u jednom od tekstova u izdanju Veselog četvrtka zasluga izdavačkih kuća, nezainteresovanih za neprevaziđene table velikog majstora.
Domaćoj publici edicija Veliki Tesk je poznata u davnom izdanju Dnevnika, međutim izdanje nije bilo tako luksuzno kao ovo danas, zato zavređuje još više pažnje.
