Zagor iz našeg sokaka: DARKWOOD NA MORU!

Bila su to lijepa vremena, negdje polovicom sedamdesetih. Na kioscima stripova kao u priči, u kinu dobri filmovi, a cockta, kolači i sladoled jeftini.

darkwood na moru stripblog

U to vrijeme mi djeca smo znali uživati. Ona družina na Grmi, čije su kuće bile okužene s puno zelenila, imala je džunglu i nazivala se družina Tarzana i Koraka. Ovi iz lagune imali su svoju Sherwoodsku šumu, u kojoj se sretno šepirila družina Robina Hooda, a mi s Punte smo imali smo naš Darkwood. Navukao sam većinu družine na stripove pa smo se na kraju svi počeli kleti u Zagora. Istina, ja sam volio i Texa i Pat McDonalda, ali nisam puno  pričao o tome. Onih nekoliko čempresa, kostela i murvi postali su naša čarobna šuma, Darkwood. Ja nisam mogao postati Zagor Te Nej  jer očito nisam bio najjači, ali sam bio ipak sretan jer sam postao Tonka, veliki poglavica Mohava koji su  Duhu sa sjekirom bili vjerni u nebrojeno mnogo pustolovina. Zagor je bio moj brat.  Guza je bio Čiko jer mu je u svemu bio sličan.Čoro je bio vrač Mnogooki. Šešula je bio Dranki Dak, a njegov pas izjelica Buco bio je onaj čudnovati Going-Going. Tihi je bio poglavica Žuta Sjekira. Leo je bio Dok Lester, Bulo Trampi, a Goblenko Diging Bill. S nama je bio i prištavi Teo koji je s takvim licem mogao biti jedino profesor Helingen, odvratni negativac. Njoko je vukao nogu oporavljajući se od nedavnog loma pa je logično postao kapetan Fishleg.

Pročitajte: Zagor iz našeg sokaka: ZAGOR KAO KVINTENSENCIJA JEDNOG SREĆNOG DETINjSTVA!

Onu Zagorovu kućicu u močvari napravili smo na stablu jedne velike kostele. Bilo je teško doći do nje pa je bilo potrebno savladati vještinu penjanja.

Eh, bila je milina dočekati taj četvrtak popodne kad bi teta Salonija otvarala kiosk i raspoređivalaštampu iz pristiglih paketa. Zalijepili bismo se za stakla izloga i gledali kada će podići Zlatnu Seriju i postaviti je u izlog. Kada bi se to konačno dogodilo, onda smo u neobičnu miru, raširenih očiju, sa strahopoštovanjem,promatrajući naslovnicu skenirali baš svaki važan detalj na njoj iscrtan. Naravno, ne baš svi. Going-Going je proždirao sladoled nesretnom Čiku dok je on opčinjeno buljio u sliku svog idola, gore u izlogu. Kupili bismo  novog Zagora i onda ga je naš Zagor gotovo pobožno nosio do skrovišta. Tamo bi ga svi listali, a onda bih ja koji sam najbolje čitao, glasno pročitao strip, jednom, dvaput ….

Priznat ću ovo po prvi put. Sutra sam otišao kod tete Salonije kako bih kupio još jedan primjerakza sebe, jer ja sam bio ovisan o stripovima i već uvelike kolekcionar.

Zagor je bio zakon u staroj Punti toliko da je na muralu iza agencije pisalo:

Hajduk i Zagor žive vječno!

Naravno, mi smo iz družine dodali  ranijem natpisu taj dodatak te smo upali u ozbiljne probleme iz kojih smo se sretno izvukli uvjerivši one nogometne fanatike da i Zagor jako navija za Hajduka i da takav jedan junak i treba biti uz svoj klub.

Bilo je tu i mnogo lijepih avantura ali posebno pamtim jednu.

U gračkoj luci već je godinama na vezu bio jedan stari drveni brod. Imao je jedra i brodski motor, anjegov vlasnik bio je neki umjetnik iz Sarajeva. Plovio bi njime tek nekoliko tjedana u godini, a sve druge dane to je bio naš kitolovac, zlatni brod velikog moreplovca Fishlega. 

Eh, u koliko li smo samo pustolovina otplovili tim trošnim, škripavim brodom! Naravno, plovili smo u mašti, ali nama su sve te igre bile tako stvarne, stvarnije od svakodnevnice i one dosadne škole.

To je tako trajalo u izmišljenimavanturama sve dok naš Njoko, kojem je noga posve ozdravila, ali je on svejedno ostao Fishleg nije došao na ideju, luđu od svih ranijih ideja. Naumio je da mi stvarno otplovimo našim kitolovcem. Ja sam se u sebi nadao da će većina odustati od te opake namjere, ali Zagor je rekao da se spremimo i svi smo bili za . Čak je i onaj prištavi profesor Helingen imao važnu ulogu u toj avanturi. Naime, on se najbolje razumio u brodske motorejer mu je otac radio kao inženjer u brodogradilištu.

Neopaženi od odraslihpregledali smo motor. Helingen i Fishleg su ga baš ulaštili tako da se sjajio. Uz ogromna odricanja i sitna otuđivanja uspjeli smo napuniti kanistar s naftom te je jednog proljetnog predvečerja Helingrn upalio motor, a Fishleg se uhvatio kormila, Tako je naš kitolovac isplovio iz gračke luke.

Taman smo zamakli za lukobran i krenuli prema otvorenu moru između Pelješca i Hvara kad onom izjelici Čiku dođe slabost od silna uzbuđenja. Sjetio se da puna dva sata nije okusio niti keks.

Na njegovo zaprepaštenje ustanovilo se da u svoj toj žurbi i silnoj pripremi za polazak nitko nije mislio na namirnice te da osim vrećice smokija, paketa žvakaćih guma i dvije lizaljke nemamo nikakve drugehrane. Fishleg je predlagao da stanemo u neku od brojnih uvala na Pelješcu te da tamo lovimo i dimimo ribu za put. Čiko se rasplakao i urlao je da želi doma na večeru, a onaj dosadni Going-Going zavijao je uz njega kao da su mu svi pomrli.

darkwood na moru stripblog
Crtež: Ferri – Kolor: Dejan Bilokapić

Zagor zapovjedi hitan povratak po namirnice, a Fishlega to malo iznenadi pa krivo okrene kormilo. To je uzrokovalo da jedrenjak ,umjesto da zaplovi natrag u luku, jurne pramcem na hridi one naše drage Punte.

Sreća u nesreći je ta što nismo pogodili pramcem neku od većih hridi, već smo se nasukali na jednoj prilično ravnoj stijeni koja je cijela bila prekrivena velikom količinom školjaka. Nakon udara u stijenu, motor se ugasio, a većina družine iz Darkwooda pobjegla je glavom bez obzira.

Ostali smo Zagor i ja te cmizdravi Čiko koji bi pobjegao da se usudio sići na onu sluzavu hrid.

Dolje je kapetan Fishleg pregledavao koliku smo štetu pretrpjeli na brodu, a proždrljivac Going-Going iskoristio je ukazanu priliku te je slasno pojeo zdrobljene školjke koje su se nalazile svukud oko pramca broda.

Ne bi bilo u redu da vam sad spominjem junačke rane koje smo morali vidati nakon što nas roditelji dohvatiše. Najgore je prošao profesor Helingen koji je imao jako strogu majku, no unatoč tome držao se junački i preuzeo svu krivnju na sebe govoreći kako je on organizator cijele avanture.

Njegov je otac uz pomoć naših roditelja odsukao našeg kitolovca te su srećom popravili oštećenja i vratili brod u luku. Nama je bilo zabranjeno ploviti do daljnjega i tako je kapetan Fishleg postao traper. Bilo je još promjena. Helingen je zbog junačkog držanja u boju izgubio ulogu negativca i postao fakir Ramat.

Ovo je bila prilika da se prisjetim neobične i vesele družine iz tog Darkwooda na moru. Družine, koja nadam se još sretno živi u našim uspomenama, za sva vremena.

Autor: Milko Peko                                                                                                                  Gradac, 23.01. 2018. god.

Ostavite strip komentar

avatar
  Subscribe  
Notify of