La Bete Noire – “Ako iko napiše roman o meni, volio bih da počne svršetkom”

Prikaz stripa “La Bete Noire” pisca Darka Macana i crtača Milana Jovanovića

Ovo čini srž stripa “La Bete Noira” Darka Macana i Milana Jovanovića. Serijal sadrži pet brojeva, i izdao ga je Zlatko Milenković u ediciji “Drugi pogled” u periodu od 2003. godine do 2004 (kada je završen strip), potpomognut od strane Marketprinta. Originalni plan je bio da izlazi svaka dva mjeseca, ali zadnji, peti, izlazi tek dvije godine kasnije.

Možda je tako trebalo biti, jer i “La Bete Noire” ima lagani, nenametljivi tempo kretanja priče od samog početka, koji je takođe i kraj, gdje se upoznajemo sa  protoganistom, La Bete Noir-om. Strip je imao interesantan način izdavanja, izlazio je obrnuto, prvi broj predstavlja zadnje “doba”, dok peti “prvo doba” života glavnog junaka.  Epizode su nazvane po stvarima koje će biti ključne za evoluciju glavnog lika ( Ljubav, talent,  dužnost, ludilo i ravnoteža).  Postaju zanimljivije kada se i dublje posmatraju  : Sa ljubavlju sve počinje i završava,  kao i sa ravnotežom, ali njena cijena je ludilo.

La Bete Noire je francuski izraz, znači “crna zvijer”, upotrebljava se kao prava i snažna uvreda.  Ovdje, La Bete Noire, jeste njegovo ime, ali nije ni približno zvijer, jeste crn, a donekle je i sam crna ovca, ne pripadajući nigdje u potpunosti, težeći ka konstantnim promjenama. U jednom trenutku, postaje planetarno popularni muzičar sa velikim hitom ( “Da odagnam misli sive, tu je uvijek drvo šljive!” ) , bezbroj puta spasitelj svijeta, ludak-prosjak proganjan mislima iz Tajnog Grada i bezbroj drugih avantura koje nisu u potpunosti razjašnjene. U suštini, one i nisu toliko bitne,  koliko one koje nastaju u glavnom junaku zbog njih. Promjena  jeste glavna tema stripa, posmatramo kako se ogleda u La Betu i njegovoj svjesti, ali i fizičkom izgledu. Priču započinje kao hitar dječak, završavajući je kao odrasla osoba u potpunom miru sa sobom.  Kroz njih ne prolazi samo La Bete, iako su njegove najznačajnije, uviđamo ih i kod sporednih i manje bitnih likova. To je i jedna od vrlina stripa, prikaz svijeta u kojem La Bete obitava. Na trenutke je sličan našem, ali sa dovoljno nemogućih primjesa, da djeluje kao da postoji na granici stvarnog i nestvarnog. Likovi su apsurdni, kao što su Žorž, vezir kralja žohara, Barbara, soba koja govori  ( u duhu Danny The Street-a, kreacije Grant Morrison-a), ali u tom svijetu, ne bi trebali da budu drugačiji.

Sasvim prigodno, jer I sam Bete jeste metafizički junak, koji u zasebnim dijelovima stripa, postaje sporedni lik u zapisima velikih pisaca ( Thomas Mann, Gabriel Garcia Marques, Jack London ). Ovi fiktivni zapisi, napisani upravo u stilu navedenih pisaca, daje određenu svježinu, podsjećaju na novinske I književne isječke iz “Watchmena”, Alan Moore-a.  Sve ovo je prikazano suptilno,  ništa ne prelazi granice zabavnog i postaje groteskno Ili neprilično.

Pročitajte: “Ledolomac” – od ambisa do nove hit serije

Crtež Milana Jovanovića je u skladu sa idejom stripa.  Jasno je, vidiljivo ali dovoljno autentično da predstavi “žitije La Bete Noira”.

Iako bi nenametljivost i neobrazloženje logike mnogih dešavanja i svijeta u kojem se radnja odvija  mogla odbiti neke čitaoce, bez toga bi La Bete Noir prestao biti ono što jeste. Nema puno odgovora na mnoga postavljena pitanja, mnoge stvari se spomenu jednom i zaborave ( Zastrašujuće najavljena Omlet apokalispsa, u narednom broju se riješava van kadra i ne spominje više nikad). Na kraju krajeva, te stvari nisu toliko bitne, one jednostavno jesu i postoje, nema potrebe imati apsolutno znanje o svemu, samo dovoljno da promjenimo sebe.

Stoga, kada ga u zadnjem broju dva obožavatelja( koji fizičkim izgledom podsjećaju ni manje ni više nego na same autore stripa )  upitaju zašto je posadio drvo šljive u centru svoje sobe, La Bete daje jednostavan odgovor “ Zbog sjene. I šljiva, ali to je očito.”

Autor: Pavle Banjac