Zagor iz našeg sokaka: LEONARDOVA KUTIJA
Čim je ušao u kancelariju, pomislio sam da ga je poslala banda iz Bonelija.
Čim je ušao u kancelariju, pomislio sam da ga je poslala banda iz Bonelija.
Hladan vazduh spuštao se sa planina. Dve prilike ogrnute u krzna sedele su oko malene vatre i žvakale komade tvrdog, usoljenog mesa. Zimsko nebo se prostiralo nad njima poput vunenog ćebeta protkanog pričama.
Vetar je zloslutno zavijao noseći suvo granje, smotano u klupka, kroz glavnu ulicu Klark Sitija. Iako napolju nije bilo gotovo nikog, Zagor je znao da će se to uskoro promeniti.