Askanio Popović: LEGENDA O ZNANOM JUNAKU…

U jednom od brojeva „Parabellum“-a smo uz posredovanje Borivoja Grbića objavili prvu epizodu stripa „Vremeplovac“ našeg autora Askanija Popovića.

askanio stripblog

STRIPSKI VREMEPLOVAC

Strip je osamdesetih objavljen u „Ju stripu“ iz Gornjeg Milanovca. Askanio, zamoliću Vas da nam kažete nešto o nastanku ovog strip serijala, čija je bila ideja, otkud inspiracija i sl.

Pročitajte: Đukić: “Sa domaćim strip stvaralaštvom za domaće izdavače je gotovo, osim u ograničenom tiražu!”

Ideja za strip je bila moja, a inspirisan sam bio knjigom „Nemirna zemlja“, našeg poznatog geologa dr. Brane Milovanovića izdate 1952. godine. On je tu na naučno popularan način opisao put u geološku prošlost balkanskog poluostrva koristeći naučnika koga je nazvao „vremeplovac“ i koji vremenskom mašinom – vremeplovom obilazi mjesta iz prohujalih vremena i sve to bilježi fotoaparatom. Naravno, tu se susreće sa florom i faunom iz daleke prošlosti i često jedva izvlači živu glavu. Sama vremeplovčeva avantura u stripu, pak, plod je moje mašte.

Kako je došlo do toga da druga epizoda do sada nije nigdje objavljena?

Druga epizoda nikada nije objavljena jer je tadašnji urednik „JU stripa“ Sibin Slavković smatrao da ta epizoda ima religijsku konotaciju i da se kao takva ne uklapa u koncepciju lista (što je čista glupost).

Je li bilo predviđeno da se nacrta još epizoda ovog serijala?

Ja sam bio voljan da napravim od toga duži serijal jer je sama tematika zahvalna za tako nešto (šetnja kroz vrijeme i prostor).

Zato je tu redakcija „Parabellum“-a koja će da ispravi grešku vijeka i da objavi ovu epizodu. Ogromna je šteta učinjena tadašnjim i sadašnjim čitaocima stripa, a i samom srpskom stripu što zbog pogrešne politike uredništva serijal nije doživio još nekoliko epizoda. No, da za tren ostavimo „Vremeplovca“ i vratimo se Vašim počecima. Kako je Askanio Popović ušetao u svijet crtanja i stripa?

Odrastao sam pored oca slikara, uz, za mene predivne mirise terpentina, lanenog ulja i uljanih boja. Otac je bio odličan crtač i često sam tražio da mi crta razne prizore, vitezove, bitke i sl. U očevoj biblioteci naišao sam na knjige koje je ilustrovao Aleksandar Hecl, naš veliki ilustrator i crtač stripova. Bile su to knjige iz 1950. i 1951. god.ine u izdanju „Novog pokolenja“ i to „Knjiga o džungli“ Rađarda Kiplinga i „Borba za vatru“ i „Džinovski lav“ Ronija Starijeg. Mogu reći da je to bila prekretnica u mom životu. Ilustracije tih knjiga bile su, blago rečeno, fascinantne! Savršeno poznavanje anatomije čovjeka i životinja, elegancija, vrhunska estetika, čitava raskošna orkestracija likivnih elemenata. Poželio sam da osvojim, makar djelić, tog umjeća. Od dvanaeste do petnaeste godine života crtao sam sporadično, a od petnaeste fanatično. Rano sam ovladao crtačkim tehnikama (pero, četkica), ali bilo je još puno toga za učenje jer je to, ipak, jedna od najkompleksnijih oblasti. Hecla sam upoznao 1966 godine i prijateljevao s njim 25 godina, do njegove prerane smrti 1991. godine u 65-toj godini života. Iza sebe je ostavio ogroman opus, koro 500 ilustrovanih knjiga i udžbenika, dvadesetak stripova, slika i sve to najvišeg mogućeg kvaliteta.

askanio stripblog

Vidim da je Aleksandar Hecl bio pokretač ispoljavanja Vašeg talenta. Ko je još od domaćih i stranih crtača uticao na Vaš rad?

Uzori su mi bili pored Hecla i Maurovića od domaćih bili i svjetski strip klasičari Aleks Rejmond, Harold Foster i Hose Luis Salinas.

Sjećate li se koji je Vaš prvi objavljeni strip i kako je došlo do saradnje sa izdavačem?

Prvu ilustraciju objavio sam 1968. godine u književnom časopisu za djecu „Zmaj“, i ta saradnja je potrajala do 2007. godine. Te iste, 1968. godine uradio sam i kolor ilustracije za dijafilm „Ti u školskoj kuhinji“ za Kulturno propagandni centar Novi Sad. Tih godina radio sam i za „Dečje novine“ i mnoga njihova izdanja, kao i za brojne druge listove i časopise. No, da ne širim priču oko ilustrovanja. Moj prvi strip „Mogli – dječak iz džungle“ crtao sam 1975/76 godine. Strip ima 12 strana. Prvi put je objavljen u listu „Kekec“ januara 1980. godine. Drugo objavljivanje bilo je u listu „Enigma“, marta 1980. godine, a treće u ljetnjem zabavniku časopisa „Male novine“ juna 1990. godine.

Da li se od tadašnjih honorara moglo živjeti od stripa? Da li ste imali neko drugo zanimanje, posao od koga ste živjeli Vi i Vaša porodica?

Na pitanje, da li se moglo živjeti od tadašnjih honorara, odgovor je – svakako da! Bila je to sasvim druga situacija od sadašnjice, u kojoj su stvari koje se odnose na kulturu potpuno obezvrijeđene. Dok se na stupidne voajerske rijaliti programe izdvajaju enormna sredstva! Drugo zanimanje nisam imao, odnosno, nisam radio ni u kakvom kolektivu, i tako, živio sam od crtanja, a i slikanja preko 40 godina, sve do odlaska u penziju 2014. godine.

Jeste li u svom radu adaptirali još neka književna djela i koja?

Osim pomenutog Moglija, nisam adaptirao još neko književno djelo.

Kako je dalje išla Vaša strip karijera, koje ste sve stripove crtali i gdje ste objavljivali?

Drugi strip koji sam uradio bio je „ Armon sa zvijezda“ (10 strana). Scenario je napisao Bojan M. Đukić, a nacrtao sam ga 1978. godine. Prvo objavljivanje bilo je u strip casopisu „ JU strip“ 7. avgusta 1979. godine, a drugo u listu „Kekec“, 8. aprila 1980. godine. Nakon toga slijedi strip „Maja“, u formi jednog, a kasnije, dva kaiša, kog sam crtao za časopis „Praktična žena“ od 24. marta 1979. do 3. oktobra 1981. godine, ukupno 65 nastavaka. Prvu epizodu stripa „Vremeplovac“, crtao sam 1979. godine (8 strana), a prvo objavljivanje bilo je 10. marta 1981. godine u časopisu „Ju strip“. Drugo objavljivanje bilo je 23. februara 1982. godine u listu „Kekec“, treće, 8. oktobra 1990. godine u listu „Male novine“, a četvrto, u vašem magazinu „Parabellum“ marta 2015. godine. Drugu epizodu stripa „Vremeplovac“, crtao sam 1980/81. godine (10 strana), i, sve do sada, nije objavljivana.

askanio stripblog

Pored „Vremeplovca“ čija je prva epizoda izgleda Vaš najobjavljivaniji strip crtali ste još nekoliko strip serija?

Da, recimo strip „Rambold“. Prva epizoda ovog stripa pod nazivom „U potrazi za masintom“, crtana je 1984. godine, a objavljena je u zagrebačkom strip časopisu „Naš strip“, septembra 1984. godine. Strip je rađen valerski, tako da u novinskoj štampi nije baš sjajno reprodukovan. Druga epizoda Rambolda – „Zadatak za Zeldu“, crtana je 1984. godine (12 strana, kao i prva), i takođe je objavljena u listu „Naš strip“. Treću epizodu Rambolda pod nazivom „U zemlji odbačenih“, nacrtao sam iste, 1984. godine (12 strana), ali nije objavljena jer je časopis prestao da izlazi. Scenarija je napisao Radmilo Anđelković. Za zagrepčane sam radio i na licencnom stripu „Tom i Džeri“ u periodu od 1984. do 1985. godine.

Bili ste i dio tima koji je devedesetih radio domaće superjunake u izdanju „Luxor comicsa“ iz Beograda. Koliko ste tu nacrtali priča?

Radio sam na stripu „Borci sumraka“, (5 epizoda po 24 strane) zajedno sa kolegom Vojislavom Vasiljevićem, on olovku, ja tuš (4 epizode), a petu sam cijelu sam nacrtao.

Onda slijedi strip „Sloveni“ kasnije objavljen u dva broja samostalnog izdanja pod nazivom „Serbi“…

Da, strip „Sloveni“ (2 epizode – 51 i 47 strana), radio sam u periodu od 1998 – 2000. godine opet u tandemu sa Vojislavom Vasiljevićem s tim da je svako od nas radio svoju polovinu scenarija. Scenarista i izdavač bio je Zlatko Popović.

Iam li neki strip novijeg datuma na kom ste učestvovali kao dio aitorskog tima?

Za dnevne novine „Pres“ radio sam strip parodiju „Smešna strana Srpske stvarnosti“ po scenariju novinara Mihaila Medenice. Radio sam ga od 26. septembra 2010. do 13. februara 2011. godine.

Tih lijepih osamdesetih došlo je do formiranja strip grupe „Beogradski krug 2“ čiji ste jedan od osnivača. Možete li nam malo detaljnije reći o tom periodu Vašeg stvaralaštva, djelovanju udruženja, Vašim legendarnim sastajanjima u „Mažestiku“ i sl.

Pokretači te ideje bili smo Bojan Đukić, Zdravko Zupan, Dušan Reljić i moja malenkost. Nazvali smo našu grupu „Beogradski krug 2“ po predratnim crtačima stripa koji su djelovali (Lobačevu, Kuznjecovu, Solovjevu, Navojevu…) i koji su ostavili značajan trag u našoj, a i u svjetskoj strip sceni tog doba. Sastajali smo se jednom nedeljno (mislim da je to bilo petkom) i tu smo se esnafski družili, razmjenjivali iskustva, diskutovali, pokazivali radove, pravili planove o eventualnim saradnjama, uglavnom, strip je bio u središtu svega, njegova prošlost, sadašnjost i budućnost. Izabrali smo kafanu „Mažestik“ za mjesto naših okupljanja. Broj kolega se brzo proširivao, a dobrodošli su bili svi, i crtači svih generacija, kao i iskreni ljubitelji stripa. Da navedem samo neka imena, osim nas gore pomenutih. Dolazili su, redovno ili povremeno: Dragan Bosnić, Željko Pahek, Rajko Milošević Gera, Vlada Vesović, Vojislav Vasiljević, Dragan Savić, Sibin Slavković, strip grupa „Ano & Nep“, Zoran Kovačević, Slobodan Ivkov, Dragan Lazarević, Vujadin Radovanović, Darko Perović, Milan Ilić Laki, Ratomir Petrović Raca… I dosta još ljudi čijih imena ne mogu trenutno da se sjetim. Zanimljivo je da je povremeno dolazio i jedan stariji čovjek (moguće osamdesetogodišnjak), koga niko nije poznavao, ali koji je volio da sluša o svemu što je vezano za strip. Vjerovatno, neki stari strip ljubitelj. Sve u svemu, bio je to divan period. Bili smo mladi, puni elana i energije i naravno puni ljubavi za medij kojim smo se bavili. Otprilike desetak godina kojih se svi rado sjećamo.

Nedavno sam na izložbi Devete dimenzije u Domu omladine u Beogradu upoznao Vašeg kolegu Dušana Reljića koji mi je ispričao da ste svojevremeno on, Vi, Bojan Đukić i ne znam ko sve još nacrtali dosta epizoda stripa Kondor za istoimenu ediciju, ali pod pseudonimom. Šta ste Vi sve nacrtali u tom periodu?

Zaista se ne mogu sjetiti šta sam radio u vezi stripa „Kondor“. Jedino se sjećam da je i pokojni Ratomir Petrović Raca radio na tom stripu

Crtali ste i licencnog Toma i Džerija za zagrebački Vijesnik. Je li to Vaš jedini izlet u karikirani strip ili ima još nešto što čitaoci ne znaju?

Osim licencnog „Toma i Džerija“, uradio sam za istu kuću i strip „Dvostruki život gospodina Penisona“ od 10 strana, po scenariju Dragomira Đorđevića (nažalost, takođe počivšeg a koji je pisao i priče za Toma i Džerija). Strip je rađen u grotesknom maniru, a nije objavljen jer se časopis „Naš strip“ u međuvremenu ugasio. Ostali su mi bar originali.

Šta Askanio Popović crta ili slika poslednjih godina, imate li vremena za crtanje stripova?

Nekoliko zadnjih godina sam, većinom, slikao. Uradio sam preko pedeset slika za jednog Jermenina, po porudžbini, a tema je bila – scene genocida koji je izvršen nad Jermenima. Vremena za crtanje stripova imam, ali vidim da i mlađe kolege kubure u vezi sa poslovima na stripu.

Pratite li domaću strip scenu i da li je možda neko od mlađih crtača od Vas tražio pomoć, savjet i sl.

Slabije sada pratim strip scenu, ali družim se, i ponekad i savjetujem mlađe crtače. Mogu izdvojiti izuzetno talentovane Sašu Arsenića i Sinišu Banovića.

Imate li neku poruku za naše čitaoce vezano za strip uopšte kao i za mlade i neafirmisane crtače?

Poruka mlađima bila bi da prvenstveno obrate pažnju na ozbiljno sticanje znanja iz anatomije i perspektive prije pristupanja strip stvaralaštvu. Nedovoljno je učiti samo iz stripova, a preskakati ostale vidove likovne kulture i ostalih oblasti ljudskog duha. Blagodet širokog spektra saznanja pokazaće se kao presudna u kasnijem radu!

Druga epizoda „Vremeplovca“ nikada nije objavljena jer je tadašnji urednik „JU stripa“ Sibin Slavković smatrao da ta epizoda ima religijsku konotaciju i da se kao takva ne uklapa u koncepciju lista (što je čista glupost).

Od dvanaeste do petnaeste godine života crtao sam sporadično, a od petnaeste fanatično. Rano sam ovladao crtačkim tehnikama (pero, četkica), ali bilo je još puno toga za učenje jer je to, ipak, jedna od najkompleksnijih oblasti.

Moj prvi strip „Mogli – dječak iz džungle“ crtao sam 1975/76 godine. Strip ima 12 strana. Prvi put je objavljen u listu „Kekec“ januara 1980. godine.

Kuznjecovu, Solovjevu, Navojevu…) i koji su ostavili značajan trag u našoj, a i u svjetskoj strip sceni tog doba.
Sve u svemu, bio je to divan period. Bili smo mladi, puni elana i energije i naravno puni ljubavi za medij kojim smo se bavili. Otprilike desetak godina kojih se svi rado sjećamo.

Razgovarao: Predrag Ikonić

Intervju je objavljen u časopisu Parabellum u izdanju Devete dimenzije

BONUS VIDEO REDAKCIJE STRIP BLOG: 

Ostavite strip komentar

avatar
  Subscribe  
Notify of