„STRAVA: PART DEUX“: 27 razloga zašto biti deo valjevske manifestacije stripa

27 razloga zašto sam bio deo valjevske manifestacije stripa i animacije „STRAVA: PART DEUX“ početkom poslednje trećine septembra meseca 2019. godine:

27 razloga stripblog
  • Novi festivali imaju mnogo poteškoća da se probiju, pogotovo kada vladajuću garnituru ne interesuje mnogo strip, niti animacija. Iz istog razloga treba posetiti i druge festivale ove veličine.
  • Snaga duha i izdržljivost organizatora. Ne poznajem Filipa dugo, ali se, ispod umora i cimanja oko dešavanja u sklopu manifestacije tačno vidi entuzijazam i želja za promocijom umetnosti, koliko god teško bilo postići isto.
  • Uloženi trud.Sa Filipom o manifestaciji komuniciram već neko vreme i znam iz prve ruke kroz šta je sve prošao, kroz šta sve prolaze i ostali koji su u njegovim cipelama.
  • Odmah treba naglasiti da je Valjevo lep grad sa mnogo istorije i još više mogućnosti, ali da definitivno ima tu stagnacije iz koje se treba iskobeljati, a oni koji se trude to da urade dobijaju upravo suprotno od podrške.
  • Društvo istraživača „Vladimir Mandić – Manda“ i njihova želja da se pokrene saradnja sa radionicom „STRAVA“ i da se dobije prostor za strip i animaciju u vreme kada imamo, paradoksalno, na desetine hiljada praznih lokala a nimalo prostora za organizovanje bilo čega

Pročitajte: “Strava – Part Deux”: Festival koji organizuje stripska mladost, a ne strip starkelje!

  • Ljubivoje Bube Marković, lokalni pozorišni glumac sa povećim pedigreom. Prvenstveno zato što sam i od njega, vrlo opširno i necenzurisano, načuo sa čim se sve zapravo kultura u Valjevu kosi i ko je, zapravo, sabotira iznova i iznova. Ali takođe i zato što je nesebično rešio da poseti manifestaciju čisto iz znatiželje i ljubavi prema kulturi.
  • Aleksandar Jeremić i njegov malečki rođak Nikola. Iako je imao posla prvog dana manifestacije, iscimao se da dođe i ispomogne u organizaciji koliko god je to moguće, voljan da em promoviše strip i animaciju, em nauči štogođ novo od gostiju.
  • Filipova porodica. Nije mi prvi put da vidim da organizaciju strip-festivala u Srbiji ispomažu članovi familije, naravno, ali ovde ih stvarno treba istaći s obzirom da su lavovski pomagali, čak i sa stotinu i kusur kilometara udaljenosti.
  • Gosti koji opravdano nisu mogli da se pojave, ali su svejedno pozvali Filipa lično tokom manifestacije da mu požele sreću i da se čuju s nama ostalim gostima tamo.
  • Gosti koji nisu udostojili Filipa ni kasvetnim opravdanjem zašto ne dolaze. Mahom zato što i njih takve treba pomenuti, pa nek se oni sami zapitaju zašto.
  • David Kecojević. Njegovo predavanje o Diznijevom filmu „Fantazija“ treba čuti sedamnaestostruko više ljudi nego onda u sklopu Manifestacije. Čoveku se vidi ista ona strast kao i Filipu i Aleksandru po pitanju ljubavi prema vizuelnim medijima.
  • Goran Trajković, supruga mu Aleksandra i sin mu David. Ne samo da su se potrudili da dođu na manifestaciju svo troje iz Raške, već su to uradili i par dana pred jedan teži, lični poduhvat o kome neću dalje da komentarišem. A uz to, dobila se prilika da se razgovara o strip-časopisu „Ras Comic“, o strip školi u Raški i o jakim vezama koje su se formirale između Strip Kolonije i Radionice „STRAVA“.
  • Danica Dedić. Iako nije bila u mogućnosti lično da dođe zarad tribine o njenom stripu „Milanka Pinapka“, složila se da Filip sa njom odradi telefonski intervju, što je nama prisutnima dalo šansu da razgovaramo malo s njom o datom stripu i njenim tokovima u umetnosti.
  • Rajko Čučak. Čovek koji se i pored svojih obaveza iscimao da dođe u Valjevo, da poseti manifestaciju, da se uključi u razgovore i tribine i da, čak i tokom našeg poslednjeg razgovora pred moj polazak iz Beograda za Svilajnac, ne prestane da govori o tome kako mu je „STRAVA: PART DEUX“ bila fenomenalna. Ako se ne varam, odjebao je neki put upravo zbog Valjeva i upravo zbog „STRAVE“.
  • Dve Filipove i Aleksandrove učenice i jedan učenik koji su bili prisutni. Mateja, Natalija i Natalijin momak (Uroš, čini mi se) su ispomogle u poslednjem trenutku oko organizacije, te su pomno slušale predavanja i učestvovale u diskusijama. Dobro, ne skroz pomno, više onako stidljivo, ali su svakako bile tu i bile aktivne.

strip blog

  • Malečki Aleksa, Filipov i Aleksandrov najmlađi, ali ujedno i najaktivniji učenik koga nisam slučajno odvojio od prethodno troje. Taj malecak je dominirao čitavom manifestacijom svojim britkoumljem, oštrim rezonom i energijom za rad i crtanje. Zbog njega, zbog Mateje , Natalije i Uroša, a i zbog učenica koje nažalost nisu stigle da se pojave zbog drugih obaveza – zbog njih je vredelo da „STRAVA: PART DEUX“ bude organizovana.
  • Aleksin otac. Čovek koji je pristigao negde blizu sredine moje tribine i imao priliku da vidi, iz prve ruke, šta se zapravo radi i ko su zapravo Aleksini predavači, kao i njihovi saradnici i prijatelji. Zarad njega treba isto organizovati „STRAVU“, jer će upravo on preneti dobru reč stripa i animacije u valjevski etar, da se to pročuje kako valja i trebuje.
  • Moja tribina o osnovama scenarija. Realno, ovo dodajem da širim sopstveni ego (kao da nije dovoljno glomazan), ali i zato što sam ovde dobio priliku da vodim pilot-tribinu na način koji sam diskutovao sa mnogim strip autorima (između ostalog i sa par njih prisutnih na „STRAVI“). Pilot-tribinu koja neće da izgleda kao stotine drugih na drugim strip-festivalima u zemlji i regionu, gde realno niko nikog ne sluša i gde nema maltene nikakve interakcije sem Q and A runde na kraju.
  • Miloš Meda Nikolovski. Kao negdašnji učenik „Crnog kreča“ i predavač „Crne mrlje“, imao je priliku da vidi iz prve ruke kako se njihovo nasleđe nastavlja. I to sa pravim ljudima, na pravi način.
  • Fanzin „The White Japanese Lapot“, čiji članovi na veliku žalost nisu mogli da prisustvuju, ali čija je međusaradnja sa Filipom i „STRAVOM“ i te kako osećana u vazduhu i kroz razgovore.
  • Fanzin „STRAVA“. Iako su bila izložena izdanja iz Kragujevca, Leskvoca, Beograda i Raške, pogotovo mi je drago što je peti broj ovog valjevskog fanzina bio izložen, i to rame uz rame sa gorepomenutim „Lapotom“, kao i sa par kuriozitetno preživelih primeraka fanizna „Crna mrlja“, duhovnog prethodnika trenutne inkarnacije valjevskog štampanog prostora za strip.
  • „Brale Studios“. Ako niste, overite kratke filmove ove grupice i sve će vam biti jasno.
  • Izložba „best of“ radova svih učesnika radionice, od negdašnjih saradnika Stefana Krunića i Stefana Nastića, preko predavača Filipa i Aleksandra, pa sve do radova dece svih uzrasta koja su prošla kroz radionicu „STRAVA“ (a bilo ih je sigurno stotinak).
  • Valjevske novine i bezmalo dve televizijske stanice. Iako su sebi uništili rejting intervjuisanjem mene, pokazao se barem onaj osnovni trud da se pokrije kulturna manifestacija grada Valjeva koju je, realno, trebalo pokriti na širem, regionalnom nivou. Ali svakako, trud se računa i pokriće je postojalo.
  • Web stranice, blogovi i otvorene FB grupe koje su nesebično ispromovisale manifestaciju. Na pamet mi padaju Strip Blog, Strip Vesti, Ciklonizacija i HellyCherri. Filip će me ispraviti ako sam nešto omanuo.
  • Individualni autori koji su nesebično ispromovisali manifestaciju putem sopstvenih društvenih medija. Svako malo se računa i svako dobro se, eventualno, dobrom uzvrati.
  • Opet entuzijazam. Ne za ovaj festival, već za sledeći, i sve sledeće potom. Valjevo je grad koji, i pored svoje letargije i malog miliona mana, zaslužuje prostor gde će se mladi i stari strip autori, neafirmisani i potkovani animatori, neobjavljeni i oprobani pisci, ovakvi i onakvi umetnici sastajati i redovno plasirati nove ideje na tržište, ostvarivati nove kulturne poduhvate i, naposletku, otvoriti nova vrata nekome kome su nenamerno i silom prilika zatvorena.

Autor: Ivan Veljković

0 0 votes
Article Rating
Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x