100 najuticajnijih stranica američkog stripa, stranice 41-45

0

Američki strip je prešao dug put od svog nastanka do danas.

“The Air Pirates” - Antikorporativni krstaši u ratu sa Diznijem

Nastavljamo sa 100 najuticajnijih stranica američkog stripa da malo bolje približimo čitateljima sa ovih prostora dešavanja u američkom stripu kroz istoriju. Stranice su odabrane od strane tima profesionalaca, kritičara, novinara i istoričara koje je okupio američki magazin Vulture.

Binky Brown Meets the Holy Virgin Mary (1972)

Autor: Justin Green

Odjednom, svetogrđe, komično i zastrašujuće, ova uvodna stranica karikaturista Džastina Grina zamišlja rad na izradi njegovog autobiografskog stripa, Binky Brown Meets the Holy Virgin Mary, kao čin pokore i oblik mučenja. Kao da je svestan da ovakav strip nikad nije postojao. Green ispituje čitateljevo zadovoljstvo od samog početka, čak i dok se ruga vlastitoj patnji. Pretnja od kastracije, ta ideja – tako prikladna za knjigu o seksualnoj krivici lebdi nad Greenom dok pokušava da objasni, ili ispriča, ovu priču o adolescenciji, religioznoj maniji i onome što je Green od tada prepoznao kao svoj OCD (opsesivno-kompulsivni poremećaj). Mladi Binky,, podignut u higijenskoj posleratnoj Americi koja kipi potisnutom uvrnutošću i anksioznošću, počinje da veruje da njegove seksualne fantazije isijavaju spolja, iz njegovog tela kao nevidljive zrake koje prete da udare predstave Blažene Device Marije . Odatle, Binki Brovn prikazuje potpuni skok u hiperskrupulozno i prekomerno samo-mučenje, kao što je filtrirano kroz neizgrađenu vizualnu maštu.

Na osnovu svoje teme, možda ćete pomisliti da bi vam ovaj pionirski verski strip bio otporan. Binky je istovremeno sramna i besramna, užasavajuća i uzbudljiva, sramna, mučna i urnebesna figura. To je zaista smešno, ali smeh dolazi upakovan sa krivicom, jer je ovo prava i zastrašujuća priča. Čitanje Binky-a znači ulazak u Greenovu glavu, gde su religiozna ikonografija, falusni simbolizam i satirični rifovi na visokoj i niskoj kulturi uklesani sa zapanjujućom tehnikom dostojnom Albrechta Durera. To je nečuveno, naravno, ali to je i glupo, mučno umetničko delo. Verska vena podzemnog i alternativnog autobiografskog stripa počinje ovde. Bez Binky-a, rekao je Art Spiegelman, ne bi bilo Mausa. Binky je izvor jednog od ključnih žanrova u stripu 21. veka, iako je šugavo i nepošteno remek-delo.

Wimmen’s Comix No. 1 (1972)

Autor: Trina Robbins

Prateći uspeh projekta Ain’t Me Babe Comic, umetnica Patricia Moodian uspela je da ubedi Ron Turner-a, da uradi kontinualni serijal o istoj temi ženskog oslobođenja. Moodian je bila prvobitni urednik (insistirala je da različite žene uređuju svaki naredni broj). Moodian je sakupila početnu grupu od deset ženskih stvaralaca – uključujući Trinu Robbins – i one su stvorili Wimmen’s Comix.

Međutim, većina izdanja imala je tendenciju da priča priče o feminističkim temama tih dana. Za svoj doprinos prvom izdanju, Robbins je napisala “Sandi Comes Out” o svojoj bivšoj cimerki, Sandi Crumb Pahls, koja je Robbins-ovoj dala svoj blagoslov da piše o njenom iskustvu. Nastala je ne-pornografska priča o knjizi o lezbejskom liku koju je napisala heteroseksualna žena i izazvala kontroverze u to vreme. Kako je Robbins-ova kasnije primetiila, inspirisao je jednog kritičara i umetnicu Mary Wings, da stvori svoj strip, Come Out Comix. Wimmen’s Comix namerno je tražio nove stvaraoce, objavljujući tako neke od najranijih radova mnogih novih autora stripa. Serijal je imao veliki uticaj na sledeću generaciju progresivnih umetnika.

Air Pirates Funnies No. 1 (1972)

Autor: Bobby London

Bez dozvole od dobrih ljudi iz kompanije Volt Dizni, osnivaču Dan O’Neillu, Bobby-u Londonu i njihovim kolegama koji se bave problematikom u podzemnom kolektivu Air Pirates-a, pada na pamet da izdaju svoje Mickey Mouse stripove, u kojima su Mickey i prijatelji su psovali, drkali, krijumčarili drogu i oralno zadovoljavali svoje partnere, kao što vidite ovde sa Mikijem koji izvodi kunilingus na Mini. Da li je sve ovo deo sumnjive šeme da se iskoriste autorska prava likova ili samo da se pridobije pažnja konglomerata za zabavu, malo je nejasno.

Pročitajte: NIKOLA TESLA U STRIPU: Naučni prorok kroz prizmu američkih strip umetnika!

Zapravo, nejasno je da kompanija Walt Disneynije ni primetila postojanje ovih stripova sve dok ih Air Pirates nije uredio da ih dostave na sastanak odbora kompanije Disney. Tužba koja je usledila možda je bila cela poenta, jer je deo O’Neilove odbrane bila da je kompanija Disney usadila svoje robne marke u njegov mozak kao deteta, tako da je bilo malo licemerno od njih da se žale na njegov pokušaj umetničkog stvaranja i pokušaja da ih načini odraslim osobama. O’Neillov filozofski i etički slučaj donekle je potkopan činjenicom da se pojavio na svom prvom sudskom ročištu obučenom kao revolveraš sa starog zapada sa bananama u futrolama za oružje, ali to je krst svih pravih revolucionara koji su pogrešno shvaćeni. Disney je pobedio na sudu, ali su izgubili rat: prkos Air Pirates-a pred zakonom, logikom i dobrim ukusom od tada je inspiracija antikorporativnim krstašima.

Wimmen’s Comix No. 2 (1972)

Autor: Aline Kominsky

Velika Aline Kominsky debitovala je sa “Goldie, Neurotic Voman”, serijalom koji je bila u prvom, drugom i četvrtom izdanju feminističke antologije Wimmen’s Comik. Stripovi Goldie predstavili su neustrašivi način ispovedanja: samoubilački i groteskni autobiografski humor, za koji je delimično inspirisaala Justin Green koju smo prehtodno pomenuli, ali jedinstveno svoj.

Kominsky je brzo uhvatio moć crtanja u prvom licu, a njen šaljivi stil uvučen horror pokazao je potencijal stripova prikazanih u suprotnosti sa tadašnjim uskim standardima. Podzemni strip je pomogao da se proširi opseg prihvatljivih stilova. Kominsky je, zajedno sa Rory Hayes, postala jedan od najzanimljivijih primitivista u podzemlju. Za razliku od Hayes-ove, Kominsky je studirala slikarstvo i istoriju umetnosti i znala je šta radi. Čini se da radovi reklamiraju autorovo samoodricanje, i da su neka od otkrića u radu Kominsky-eve mučna. Ipak, snažna asertivnost njenog privučenog tela, u svoj svojoj gruboj plastičnosti i  višku, čini njen najbolji rad trijumfom satiričnog feminizma.

The Amazing Spider-Man No. 121 (1973)

Pisci: Gerry Conway i Gil Kane; Crtač: Kane; Mastilo: John Romita i Tony Mortellaro; Kolor: David Hunt;

Godine 1972. nakon što je 1941. godine bio glavni i odgovorni urednik Marvel Comics-a (osim kratkog perioda kada je služio u Drugom svetskom ratu), Stan Lee je konačno unapređen u izdavača kompanije. Sa njegovim unapređenjem, Lee, koji je već smanjio svoje pisanje stripova, zvanično je prestao da piše svoja poslednja dva serijala, dva koja su mu najviše značila: Fantastičnu četvorku i Čudesnog Spajdermenaa. Pošto je Lee već smanjivao pisanje, Marvel je proživeo priliv novih, uglavnom veoma mladih talenata za pisanje. Jedan od ovih pisaca, Gerry Conway, imenovan je za naslednika Lee-a na Amazing Spider-Man serijalu kada mu je bilo samo 19 godina.

Pročitajte: Spajdermen: Plavo – Mlade godine i žal što ostade…

Lee-ev bivši saradnik na Spider-Man serijalu, John Romita, još uvijek na serijalu zadužen za mastilo, smatrao je da bi trebali učiniti nešto značajno kako bi uzdrmali stvari s Lee-ovim odlaskom. Za Conway-a, Thomasa i Romitu se kaže da su imali ideju da ubiju glavnog lika: Romita je prvobitno želeo strinu May, ali Conway nije bio ljubitelj Peter-ove devojke tog vremena, Gwen Stacy (osećao je da su i ona i Peter bili previše. “Savršeni” zajedno), i predložio da umesto toga ubiju Gwen. U sudbonosnom izdanju, Green Goblin baca Gwen sa mosta, a Spider-Man je uhvati sa svojom mrežom – ali u tom procesu, njen vrat pukne. Konway je posebno dodao mučni “snap” efekat. Gwen Stacy je daleko najpoznatiji lik koji je ubijen u stripovima superheroja u tom trenutku i čitaoci su bili ogorčeni: Stan Lee je bio toliko iznerviran zbog fanatičnih fanova da je insistirao da je Conway vrati. Tako je Conway predstavio klon Gwen, što je dovelo do prvog od mnogih priča i klonova Spider-Mana. Krivica Spider-mana zbog Gvenine smrti ga je godinama progonila i mnogi istoričari ovaj grozan trenutak vide kao duhovni završetak srebrnog doba stripa.

Najuticajnije stranice američkog stripa 36-40 možete videti OVDE

Nastavak: 100 najuticajnijih stranica američkog stripa 46-50 vas očekuje naredne nedelje.

Izvor: Vulture

0 0 votes
Article Rating
Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x