Davor Brixy: Pogledajte oko sebe, zar to nije Fordovsko okruženje?

Alan Ford, to ogledalo naših života, generacijama unazad, slavi ovih dana svoj 50. rođendan. Legendarni dvojac Bunker (Lučano Seki) i Magnus (Roberto Raviola) stvorili su pravi fenomen u svetu stripa.

Razgovor Strip Blog Davor Brixy: Najveća je borba bila oko autocenzure, jer se nikada nije znalo ko će napraviti viku i paniku

Taj fenomen se ogleda u tome što je strip Alan Ford bio više popularan u bivšoj Jugoslaviji nego u rodnoj Italiji. I dan danas, kada više Jugoslavije nema, kada je ona samo prostor za sećanje na koliko toliko pristojan život i tragičan rastanak, građani svih zemalja koje su bile u sastavu te države se i dalje oduševljavaju pričama Alan Forda kao i 1970. godine kada se prvi put pojavio u tom kulturnom prostoru u izdanju Vjesnika. 

Magnus je odustao od rada na Alan Fordu nakon 75. broja, Bunker je imao svoje krize u pisanju scenarija, ali njih dvojica, ni njihovi naslednici (pošto se Alan Ford stvara i danas) nisu napravili fenomen i legendu od Alan Forda. To su uradili otac i sin sa ovih naših, jugoslovenskih prostora. Nenad Brixy i njegov sin Davor Brixy bili su ti koji su učestvovali u radu na priređivanju i prevođenju Alan Forda u SFRJ. Oni su napravili legendu, koju danas živimo, a nekada smo joj se smejali, a kako je sve izgledalo u radu na tom stripu, šta su bili najveći problemi i kako sve to danas izgleda, za Strip Blog je govorio Davor Brixy.

Kako je došlo do toga da Alan Ford dođe na prostor bivše Jugoslavije? 

Nenad Brixy je uvijek pratio što se događa na tržištu Italije, pa je tako vidio i Alan Forda. Njega je izdavao Pietro Dami sa kojim je Vjesnik surađivao tako da nije bilo problema oko ugovora i autorskih prava. Ujedno je crtač radio i neke erotske stripove koje su Vjesnikovci kupovali u Trstu te im je i tako bio poznat.

Pročitajte: Fregijeri: Srpska strip scena puna strasti, a autori pravi umetnici! (VIDEO)

Jednom prilikom ste rekli da je bilo “borbe dok su ostali pristali da Vjesnik štampa Alan Forda”, ali da su ideje Nenada Brixy-ja uvek prolazile. Zbog čega je to tako? 

Pa, bio je nešto novo. Poprilično realistična parodija koja se događa danas u Njujorku, niti vestern, niti ratni, niti Diznijevski. Tata je tada bio i urednik Edicije Romana i Stripova te je kao takav ipak imao zadnju riječ.

Kako je stvorena legenda od Alan Foda, koji nije toliko popularan u rodnoj Italiji, koliko u zemljama bivše Jugoslavije? 

Stanovnici bivše Jugoslavije odjenom su se suočili sa svojom stvarnošću u kojoj se ismijavaju likovi u Njujorku. Sve im je to poznato, imaju toga oko sebe i jasno je da su se prihvatile pojedine fraze, jer su zaista imale podlogu u njihovim susjedima, prijateljima, kolegama na poslu ili školi, a o vojsci, policiji i političarima da ne govorimo.

Kako je izgledao rad na Alan Fordu? 

To je zaista ovisilo o epizodi. Prve epizode su Nenadu bile problematične zbog nekih fraza i izraza koji su zaista bili vezani za Milano, ali je sama radnja, crtež i tekst bio toliko dobar da se lako preko toga prelazilo. Naravno, najveća je borba bila oko autocenzure, jer se nikada nije znalo što će nekome pasti u oko te će napraviti viku i paniku.

Kada ste se vi prihvatili posla rada na Alan Fordu? 

Godinu dana prije smrti, tata je sve teže i teže pisao tako da je najčešće diktirao, a ja sam tipkao. Pa sam počeo i prevađati, a on je kontrolirao i komentirao. Da bi par mjeseci prije njegove smri totalno preuzeo prevođenje, znači na prolječe 1984.

strip blog

Kako ste se nosili sa padom Bunkerove inspiracije u radu na Alan Fordu? 

Strava. I tata se mučio, a ja još i više. Ispadalo je da je to sve više i više obrada, a manje prijevod.

Da li je postojala cenzura na Alan Fordu i kako je to izgledalo, šta je cenzurisano i kako ste vi to podnosili i kako ste se borili sa tim? 

Početak sedamdesetih. Velika politička komešanja u cijeloj Jugoslaviji. Hrvatska pod posebnim povećalom. A Magnus se sprda na crtežima sa kukastim križem, srpom i čekićem, zvjezdama petokrakama, likovi u nacističkim uniformama, ruski političari u bundama izleda poput medvjeda, Grunf barem tri puta po epizodi pokazuje visinu pločica u kupaoni… Znači pod obavezno: retuširati svaku sliku Adolfa Hitlera u pruskog cara, Lenjina u nešto najsličnije, a da se ne prepozna. Prekriti kukaste križeve, srpove i čekiće, zvjezde, “US” oznake na vojsci. Paziti na Grunfa. Paziti na reklame u pozadini, jer je i tamo znao svašta napisati… Ukratko, dobiješ “oko” za takve stvari i onda “popušiš” glupu foru, na zidu imaš reklamu “kupujte u smrdljivom diskontu”, pa slijedća slika “kupujte u smr       ontu”, i tako još par slika dok na jednoj nije ostao samo “u”, niti pet dana nakon objave bio sam na pranju i poliranju zbog propagiranja ustaštva…

Kako gledate na nova izdanja i epizode Alan Forda? 

Ne gledam…. nakon što sam 1994. prestao prevoditi, par puta sam vidio kasnija izdanja i nisam baš bio oduševljen. Mislim, jadni prevodioci…

Kako gledate danas na Alan Foda? 

Kao što rekoh, ne gledam uopće. 

Šta je to što Alan Forda i danas ostavlja u životu i zašto je to priča koja je uvek aktuelan? 

Pogledajte oko sebe, zar to nije Fordovsko okruženje? Sve to imamo i dalje oko nas. 

2
Ostavite strip komentar

avatar
2 Comment threads
0 Thread replies
0 Followers
 
Most reacted comment
Hottest comment thread
2 Comment authors
sErGiOSrdjan Recent comment authors
  Subscribe  
newest oldest most voted
Notify of
Srdjan
Guest
Srdjan

Ja sam odrastao uz stripove, a najviše sam voleo Alana Forda! I dan danas u kući imam desetak broja ovog stripa koje čuvam kao najvrednije knjige. Prevod Nenada Brixija je toliko bio fantastičan, da se može reći da je bio i bolji od originalnog teksta.

sErGiO
Guest
sErGiO

Prvi strip u životu koji sam pročitao bio je Alan Ford, epizoda Arsen Lupiga. Bilo je to u toku letnjeg raspusta, nakon drugog razreda osnove škole i do danas smatram da je Alan Ford jedna od najboljih stvari koje sam pročitao u životu. Kao što reče moj imenjak i danas čuvam gomile Alan Fordova negde na tavanu i čekam priliku da jednog dana svojoj deci pokažem to blago.