X-Men stripovi – večito pitanje društvenih predrasuda

0

Svako ko je čitao X-Men stripove ili gledao X-Men filmove mora biti svestan štetne uloge koju u ovom priči igraju predrasude.

x-men strip blog

,,Fikcija je istina unutar laži.” Ovako je Stephen King definisao fikciju. Nije tajna da fikcija ima veliki uticaj na to kako deca, adolescenti i odrasli razmišljaju o kontraverznim temama. Psiholog Mikhail Lyubansky je u svojim esejima prikazivao na koji su način predrasude uticale na razvoj ličnosti iz X-Men stripova, profesora Charles Xavier-a i Erik Lehnsherr-a.

Glavno uporište tipičnih superherojskih stripova su borbe supersila dobra i zla. Ali X-Men stripovi su manje okrenuti supersilama, a više tendencijama da se prikažu ljudske sklonosti strahu i mržnji nečega što je drugačije. Kako kaže dugogodišnji pisac X-Mena, Chris Claremont: ,,Od strane čovečanstva, X-Mena su se kolektivno bojali i prezirali ih samo iz razloga što su mutanti. Tako da ono što mi imamo ovde je, namerno ili ne, knjiga koja se bavi rasizmom, netrpeljivošću i predrasudama.” Nije u potpunosti jasno da li je ideja o predrasudama došla od strane umova Stan Lee-a i Jack Kirby-a kada su prvi put predstavili X-Mene (1963.), jer je tim tada bio rasno i etnički homogen, te sama tema predrasuda u početku nije bila jasno osmišljena. 

Ipak, seme ove ideje posađeno je u ranoj fazi kada profesor Xavier, mutant odgovoran za stvaranje X-Mena, primeti kako ljudska vrsta još uvek nije spremna da prihvati individualce obdarene moćima u njihovoj sredini. Već 1975. X-Meni su bili rasno i etnički različiti sa Wolverine (Kanada), Colossus (Russia), Storm (Afrika) i Nightcrawler (Nemačka). Ovi likovi su bili odraz stripovske ideologije o toleranciji i multikulturalnosti – ideologiju koja je bila ispred svog vremena. Osim što modeliraju ideologiju o toleranciji i različitosti, X-Men stripovi se bave istraživanjem uzroka i posledica predrasuda i netolerancije. U sklopu nove evolucijske faze je došlo do genetskih mutacija koje su grupi ljudi dale različite supermoći. 

Mutanti su naravno zamišljeni kao alegorija potlačenih. U svom eseju Mikhail Lyubansky ispituje jeli prikaz anti-mutantskih predrasuda u X-Men univerzumu u skladu sa onim što su psiholozi naučili o razvoju predrasuda i grupnom sukobu. 

Pročitajte: Zašto niko ne priča o Dark Phoenix?

Predrasude u X-Men stripovima

U prvim stripovima, ljudi su se činili zadovoljni time što mutanti sprovode zakon. U razmaku od dve godine, to se menja kad vlada pošalje velike robote svima poznate kao Sentinele, da locira, hvata i ubija mutante. U narednim brojevima vlada nastavlja da održava društvene predrasude o mutantima kroz zakon o registraciji mutanata i razvoj tehnološkog leka. Bilo je perioda kada je napetost bila mala, ali ljudsko-mutantski odnosi su najčešće na ivici otvorenih sukoba. U centru ovih sukoba nalaze se Charles Xavier i Erik Lehnsherr. Svaki od njih ima svoj stav o anti-mutantskoj propagandi. 

Okrenućemo se Magnetu i pogledati njegovu tezu da vidimo jeli u skladu sa psihološkim razvojem i stvarnom ljudskom istorijom. Magneto, koji je preživeo Holokaust u kom je izgubio celu porodicu, veruje da se ljudi neprekidno dižu protiv onih koji su različiti i da je pitanje vremena kada će mutanti biti odvedeni u kampove. On veruje da nema tolerancije, nema mira bilo gde, gde su žene, deca i cele porodice ubijane samo zato jer su rođeni različiti u odnosu na one koji su trenutno glavni. Iz istorijske perspektive, Magneto ima pravo. Konflikti između različitih etničkih grupa postoje godinama unazad. Nacisti su sterilisali (uskraćivanje prava na potomstvo bolesnim ljudima) skoro pola miliona ljudi za dve decenije, ali program sterlizacije potiče u istoriji Amerike koju Magneto poznaje, koja je iza Nacista na drugom mestu. Kada Magneto upozori da će mutanti biti prisiljeni da prime X-lek koji je prvobitno predviđen za dobrovoljno korišćenje, on ima svoj istorijski presedan. Sledeće četiri teze pružaju dobar temelj ispitivanja Magnetovih tvrdnji o ljudskoj prirodi i predrasudama. 

1) Autoritarna teorija ličnosti

Kada su psiholozi pokušali da nađu smisao Holokausta, jedna od ponuđenih teorija je bila da Nemce, uprkos efikasnosti i dobroj organizaciji, karakteriše osobina u kojoj prate jednu autoritarnu ličnost, koja ih je navela da razmišljaju ”mi protiv njih”. Umesto da čine inkluzivne kategorizacije koje bi npr. lokalne Jevreje mogle smatrati Nemcima, oni su pratili naređenja autoriteta bez angažovanja samorefleksije i kritičkog razmišljanja o moralu takvih naredbi. Prema ovoj teoriji Holokaust je nastao jer su Nemci bili unapred pripremljeni da o Jeverjima ne razmišljaju kao o Nemcima, i da se pokoravaju zahtevima nacističke vlasti iako su ti zahtevi nemoralni. U kontekstu X-univerzuma, ova teorija sugeriše da su anti-mutantske predrasude nastale jer ljudi nisu bili skloni da prepoznaju ljudskost mutanata i sledili su zahteve fanatika kakav je senator Kelly, koji je usađivao strah i uznemiravao ljude, gurajući ih tako ka anti-mutanstkom programu razmišljanja. 

2) Teorija realnog konflikta

Ova teorija integriše situacione i dispozicione komponente. Grupe se takmiče preko oskudnih resursa kao što su poslovi, moć i zemlja. Tokom takmičenja sve izvan-grupe se smatraju neprijateljima u opravdanju pokušaja pobede, i ti neprijatelji su dehumanizovani. Različite metodologije podržavaju ovu teoriju. Sve demonstracije protiv imigranata u Americi, gde demonstranti tvrde da su imigranti uzrok negativnog uticaja na mogućnost zapošljavanja. Stoga je u X-univerzumu svakako velika konkurencija u poslovima kao što su vojska, obaveštajne službe i špijunaža, jer se realno gledano, ljudi u tim poslovima ne mogu meriti sa mutantima. Dobijamo dve grupe koje su u sukobu jedna sa drugom. Ovakve grupe često nerado rade zajedno protiv dominantne grupe koju u ovom slučaju čine političari. Isto tako, dominantna politička grupa ne uključuje manjinske grupe u političke procese, plašeći se da bi favorizovali svoje interese u odnosu na većinu. Ovo je razlog zašto u svojoj kampanji senator Kelly radi protiv mutanata. On se boji da će eventualno, obdareni moćima, mutanti steći političku prednost koju će koristiti za svoje interese, koji se možda neće poklapati sa ljudskim. 

3) Teorija društvenog identiteta

Teorija se sastoji od tri elementa: kategorizacije, identifikacije i poređenja. Kategorizacija je sklonost da druge ili sebe svrstamo u neku grupu (crnci, lgbt, feministkinje). Identifikacija se događa kroz povezanost sa nekom od tih grupa koja čini da se osećamo najbolje u njoj. Naša grupa je dobra, samo ako je bolja od druge grupe. Ljudi na svoju grupu gledaju pozitivno, a na druge sa kritičkim stavovima. Rezultat ovoga je jedna nevina predrasuda. Međutim, ako ove predrasude iskoriste oni koji guraju ratni plan kao što su Magneto i senator Kelly, onda je to opasna stvar. Oni apeluju na osnovna ljudska uverenja koja su povezana sa njihovom spremnošću da uđu u ratni sukob. Kelly mobilizuje ljude sa manipulacijom straha od nepoznatog: ,,Moramo da znamo ko su oni i šta mogu da urade”. Magneto koristi manipulaciju o ranjivosti sa ubeđenjima da će mutanti kad-tad završiti u logorima. On vidi superiornost mutanata i ubeđen je da su oni budućnost, a ljudi prošlost. Prikaz kako se u X-univerzumu stvaraju anti-mutantske predrasude je sa strane psihologije zdrav i opravdan. 

4) Paralele sa drugim oblicima ugnjetavanja

Različiti kritičari su poredili borbu za prava mutanata Charles Xaviera sa pokretom za građanska prava u Americi 60-ih. Postoje paralele kao što su parole ”jedino mrtav mutant je dobar mutant”, kao i anti-mutantske grupe poput Friend of Humanity i Stryker’s Purifiers, koje su slične Kju Kluks Klanu. Neki mutanti zadržavaju status ”skriveni” nadajući se da će se uklopiti u mainstream društvo ili se dobrovoljno prijavljuju za X-lek. Kreatori se poigravaju sa porodičnim odnosima u kojima porodice ne prihvataju da su njihovi članovi mutanti, što je slično priznanju svoje gej opredeljenosti u realnom svetu. X-Men kreativni tim ovime prihvata pretpostavku da mutanti moraju da se uklope i mainstream društvo, pre nego da društvo mora da postane inkluzivnije. 

Zaljučak

X-Men ima nezanemarljive mane koje štete čitaocima i razmišljanjima o raznim pitanjima. Ali ipak ne treba imati preterano kritički stav. X-Men kreativni tim godinama uspeva da predstavi tačan prikaz predrasuda i da smisleno angažuju čitaoce sa društvenim pitanjima koja su često ignorisana od strane medija i obrazovnih institucija. Ovakve diskusije su neophodne kako bi deljenje sveta ikad postalo definišući atribut ljudskosti.

Za potrebe teksta su korišćeni delovi iz eseja ,,The Psychology of Superheroes” psihijatra Dr. Mikhail Lyubansky

0 0 votes
Article Rating
Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x